Onimija latinskih poslanica Pavla Rittera Vitezovića

Abstract

U poslaničkim zbirkama Pavla Rittera Vitezovića, pisanima latinskim jezikom i u stihu, nalaze se brojni onimi iz hrvatskoga i drugih jezika. Međutim, nisu svi latinizirani, nego dolaze u različitim stupnjevima prilagodbe latinskomu jeziku. Kako se nekad i unutar jedne poslanice isti onim susreće u nekoliko likova, što može uključivati i ortografske inačice, u radu se propituje u kojoj su mjeri inačice onima mogle imati praktičnu svrhu. Antroponimi te horonimi i ojkonimi najčešći su onimi u tim poslanicama, a brojne su i razne inačice od njih tvorenih pridjeva. Među potonjima mnogi su derivirani od alternativnih likova istih latiniziranih i vernakularnih onima različitim latinskim sufiksima. U radu se predstavljaju i posvjedočene imenske formule, a onimijska građa sistematizirana je u svrhu donošenja općih zaključaka o autorovu odnosu prema onimiji u novolatinskome kontekstu. Uzimajući u obzir i Vitezovićev jezikoslovni rad vezan uz pitanja hrvatskoga jezika, u posebnome poglavlju članka razmatra se suodnos između njegovih slovopisnih rješenja za pojedine glasove hrvatskoga jezika i latinskoga teksta poslanica. Također, upućuje se na autorovo stajalište prema prozodiji hrvatskih onima u latinskome stihu.

Keywords

• Pavao Ritter Vitezović
• poslanice u stihu
• novolatinski
• onimija
• vernakular