Strategos (Jan 2019)
Teorijski i empirijski pogled na zapovijedanje Hrvatskom vojskom u Domovinskom ratu
Abstract
Istraživanje čimbenika vođenja u opasnim, posebice ratnim situacijama, gotovo je nemoguće, pa su i podatci takve vrste izuzetno rijetki. Stoga je, u cilju utvrđivanja čimbenika koji pridonose uspješnom zapovijedanju u ratnim uvjetima, 2012. godine provedeno ispitivanje značajki zapovijedanja u Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskog rata. Cilj istraživanja bio je odrediti čimbenike koji su pridonijeli uspješnom zapovijedanju u ratnim uvjetima. U svrhu cjelovitog uvida u zapovjednu strukturu i način zapovijedanja u to doba opisana su bitna obilježja Domovinskog rata i uvjeti u kojima se provodilo zapovijedanje u obrambenim i oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske u razdoblju 1991. – 1995. Ispitivanje o značajkama zapovijedanja u Domovinskom ratu provedeno je na Hrvatskom vojnom učilištu 2012. godine sa 214 časnika i budućih časnika Hrvatske vojske. Dobiveni nalazi potvrđuju ključnu i odlučujuću važnost zapovjednika, njegovih osobina, znanja te sposobnosti za uspješnost i konačnu pobjedu u ratnim operacijama. Zapovjednik je odgovoran i za zajedništvo vojnika, organizacijsku kulturu i psihosocijalnu klimu te ukupnu psihičku bojnu spremnost. Ta zapovjednikova odgovornost proteže se na sve tri razine operacija: taktičku, operativnu i strategijsku. Rezultati su također pokazali kako u opasnim situacijama, bez obzira na interindividualne razlike pojedinaca i skupina, postoji jedinstvena zajednička slika uspješnog ratnog zapovjednika te se iste ključne osobine traže i u vođe kojega će se slijediti u ratnoj situaciji.
