O obliku i tipu informacije u jezičnom procesiranju: odabir antecedenta elipse glagolske skupine u hrvatskome

Abstract

U literaturi je pokazano kako se sintaktička struktura, za razliku od značenja iskaza, vrlo kratko zadržava u pamćenju, osobito nakon rečenične granice (Caplan 1972, Jarvella 1971). Unatoč tomu postoje istraživanja koja pokazuju kako sintaktička struktura koja prethodi elipsi glagolske skupine utječe na njezinu obradu i interpretaciju (Hankamer i Sag 1976, Shapiro i Hestvik 1995). Frazier i Clifton (2005) formuliraju hipotezu glavne tvrdnje prema kojoj se novi jezični materijal povezuje s glavnom tvrdnjom prethodne rečenice ako je ona lako dostupna te hipotezu domene koordinacije prema kojoj je u obradi koordinirane strukture dostupna čitava koordinirana struktura ili samo recentna sastavnica. Te su hipoteze eksperimentalno potvrđene u engleskom jeziku ispitivanjem odabira antecedenta eliptičnih rečenica koje otvaraju mogućnost višestruke interpretacije. U ovom su radu hipoteze glavne tvrdnje i domene koordinacije eksperimentalno testirane u hrvatskom jeziku ispitivanjem odabira antecedenta eliptičnih rečenica kojima prethode zavisnosložene (Tina je otišla kući nakon što je popila piće. I Marija je. // Nakon što je popila piće, Tina je otišla kući. I Marija je.) i nezavisnosložene rečenice (Tina je otišla kući i popila piće. I Marija je. // Tina je popila piće i otišla kući. I Marija je.). U ispitivanju je dodatno mjereno i vrijeme reakcije ispitanika. Rezultati eksperimenta pokazuju da su ispitanici, neovisno o vrsti rečenice koja im je prethodila, dominantno birali koordiniranu strukturu kao antecedent elipse. Uz to, u interpretaciji elipse nakon zavisnosloženih rečenica zabilježen je utjecaj glavne tvrdnje, ali i utjecaj recentnosti na odabir antecedenta.

Keywords

• elipsa glagolske skupine
• zavisnosložene rečenice
• nezavisnosložene rečenice
• jezično procesiranje
• hipoteza glavne tvrdnje
• recentnost