Dužna pažnja prema Zakonu o obveznim odnosima

Abstract

Odredba koja sudionicima obveznih odnosa nalaže postupanje s dužnom pažnjom jedna je od osnovnih odredbi ZOO-a, pa se proteže na sve obvezne odnose. Ta odredba navodi oblike dužne pažnje, pažnju dobrog domaćina, pažnju dobrog gospodarstvenika i pažnju dobrog stručnjaka, ali ne određuje ni način određivanja je li osoba postupala s pažnjom koja joj je naložena ni pravne posljedice nepostupanja s tom pažnjom. U radu se ponajprije analizira i prikazuje primjena ove odredbe ratione materiae, ratione tempore i ratione personae. Potom se podrobno i konkretno, uz stajališta literature i sudske prakse, prikazuju pojedini oblici pažnje, odnosno zahtjevi koje pojedini oblik pažnje stavlja pred sudionike obveznih odnosa kao i primjeri kada ti zahtjevi nisu ispunjeni. Prikazuje se način na koji se određuje je li određena osoba postupala sa zahtijevanom pažnjom, a na kraju i posljedice propuštanja postupanja sa zahtijevanom pažnjom. Uočava se veza između odredbi koje pravne posljedice vežu uz zahtjev ili mogućnost znanja za određene činjenice i obveze postupanja s određenom pažnjom. Iz te obveze proizlazi zahtjev ili mogućnost za određenim znanjem, a s tim i pravne posljedice za osobe koje su prema ZOO-u štogod morale ili mogle znati.

Keywords

• obvezno pravo
• dužna pažnja
• pažnja dobrog domaćina
• pažnja dobrog gospodarstvenika
• pažnja dobrog stručnjaka.