Sloboda utemeljenja crkvenih župa dubrovačke nadbiskupije te Stonske i Trebinjsko-mrkanske biskupije u XVIII. stoljeću

Abstract

U povijesti Dubrovačke nadbiskupije osamnaesto je stoljeće iznimno zanimljivo, zbog činjenice što dubrovačkim nadbiskupima ponovo postaju Dubrovčani, a ne više stranci. Nadbiskup Rajmund Gallani/Jelić jedan je u nizu Dubrovčana koji su djelovali na Levantu, osoba koja je svojim misionarskim radom bila vezana uz Malu Aziju, gdje je bio naslovnim nadbiskupom Ankare i usko je surađivao s Armencem Mkhitarom, utemeljiteljem Mhitarističkog reda Armenske crkve. Za nadbiskupa Nikole Puljizevića (1767.–1777.), nekoć biskupa Nikopolja u Bugarskoj, utemeljuje se kapelanija u Majkovima, a za nadbiskupa Grgura Lazzari/Lazzareva (1777.– 1792.), Dubrovčanina bugarskog podrijetla, župa Banići. Tijekom XVIII. stoljeća, za gospodarskog prosperiteta, obnavljaju se i grade nove župne crkve i bogati pučanski sloj nastoji svojom slobodnom voljom utemeljiti nove župne crkve i kapelanije na teritoriju Dubrovačke Republike.

Keywords

• Dubrovačka nadbiskupija
• Stonska biskupija
• utemeljenje župa