Odnos dobne strukture stanovništva i rekreacijskog pejzaža: primjer Dubrave u Zagrebu

Abstract

Osnovno polazište rada jest premisa da su demografska obilježja stanovništva koje svakodnevno izgrađuje i konzumira prostor i kulturni pejzaži povezani, odnosno da se demografska slika u većoj ili manjoj mjeri može iščitati u kulturnim pejzažima gradova. Od svih demografskih struktura, u hrvatskim se urbanim pejzažima ponegdje više, a ponegdje manje mogu iščitati dobna, obrazovna, vjerska, ekonomska i etnička/narodnosna struktura, dok su rasna i rodna struktura gotovo nezapažene. U ovom se radu analizira odnos dobne strukture stanovništva i rekreacijskog pejzaža zagrebačke istočne periferije – Dubrave. Najprije se statističkom analizom upućuje na prošlo i trenutačno stanje dobnog sastava te trend starenja Dubravčana. U nastavku se deskriptivnom i/ili statističkom analizom nekih elemenata rekreacijskog pejzaža u Dubravi, poput zelenih površina, dječjih i sportskih igrališta, javnih vrtova, sportskih centara, Grada mladih i vikendica, utvrđuje suvremeno stanje u pejzažu. S obzirom na dominantan proces ubrzanog starenja stanovništva Dubrave, uočen je nesrazmjer između potreba za rekreacijom ostarjeloga stanovništva i realnoga stanja u prostoru. Nedostatak rekreacijskih sadržaja očit je ne samo za stariju populaciju, nego i za mlađu, a razlozi tomu najčešće su povezani s nedostatkom financijskih sredstava i u nekim slučajevima višom razinom odlučivanja od one gradskih četvrti. Izdvojena su dva podtipa rekreacijskog pejzaža: sportsko-rekreacijski i vikendaški pejzaž.