Igra kao susret: koautorski prostor u zajedničkoj igri dece i odraslih

Abstract

Rad se bavi pitanjem zašto je zajednička igra dece i odraslih važna i za decu i za odrasle i kako oni mogu u igri da grade zajednička značenja i istražuju kulturne obrasce. Pitanje zajedničke igre se posmatra u odnosu na kapacitet fleksibilnosti koji odrasli i deca koriste u igri, a koji čini osnov njihovog stvaralačkog odnosa prema sebi i svetu. U radu se analizira način građenja i regulacije koautorskog prostora u zajedničkoj igri kao i njegove funkcije u rekombinovanju kulturnih obrazaca, transformaciji odnosa odraslih i dece i ko-konstrukciji kulture.