USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE I REFERENDUMI NARODNE INICIJATIVE 2013.-2015.: ANALIZA I PRIJEDLOZI

Abstract

Rad analizira odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi referenduma narodne inicijative, donošene u vremenskom periodu od 2013. do 2015. Od odluke o referendumu „o braku“, preko referenduma „o ćirilici“, sve do posljednjih predmeta o „outsourcingu“ i monetizaciji autocesta, ocrtava trend ograničavanja narodnog referendumskog puta. Posebno se koncentrirajući na odluku o „outsourcingu“ od 8. travnja 2015., ističe problematičnost ustavnosudske prakse te predlaže njenu promjenu. Glede kogentnosti objašnjavanja referendumskog zahtjeva prikazom okolnosti koje su do njega dovele, smatra da se radi o pitanju koji pripada zakonodavčevoj diskreciji. Glede „preuranjenosti“ inicijativa, smatra da Sud ne smije vezati njihovu sudbinu za opstojnost programskih mjera Vlade neuobličenih u konkretne zakonske prijedloge. Također ne može preuzeti proročansku ulogu ocjene posljedica referenduma po sustav javnih financija. U odvagivanju prava na referendum i proračunske stabilnosti, mora se pridržavati predvidivih posljedica i mjerljivih podataka, te pravo na referendum ustegnuti samo kod odluka koje uplivom u fiskalnu stabilnost krše jamstva čl.3. i 16. Ustava. Konačno, zaključuje o nedopustivosti strožeg ocjenjivanja ustavnosti referendumske inicijative nego li identičnog zakonskog teksta usvojenog u Hrvatskom saboru. Smatra da je taj stav neodrživ temeljem gramatičke i teleološke interpretacije Ustava, i da u konačnici djeluje punitivno.

Keywords

• Referendum narodne inicijative
• Ustavni sud
• outsourcing
• kriterij nadzora ustavnosti
• financijski učinci referenduma