Ponovljivost odabranih metoda za određivanje fenola u urinu tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti

Abstract

Određivanje fenola u urinu smatra se prikladnim biomarkerom izloženosti benzenu, koji je klasificiran u grupu A kancerogena od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC) i Agencije za zaštitu okoliša (EPA). U ovom radu testirana je ponovljivost nekoliko metoda za analizu fenola u urinu primjenom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti. Publicirane metode uglavnom uključuju dodatnu opremu koja nije standardna (npr. fluorescentni detektor) ili dodatne postupke u pripremi uzoraka kao što su parna destilacija ili derivatizacija, što produljuje vrijeme potrebno za pripremu uzoraka ili se povećava mogućnost gubitka dijela sadržaja analita. Odabrana je metoda koja se pokazala reproducibilnom uz određene modifikacije. Izmjena metode uključivala je promjenu valne duljine, sastava i protoka mobilne faze, te je isključilo primjenu internog standarda u proceduri pripreme uzoraka urina za analizu. Kao mobilna faza upotrijebljena je smjesa destilirane vode/metanola/acetatne kiselina (65 : 34 : 1 v/v %), a upotrijebljena je kolona Selectra C18 (4.6 × 250 mm, 5 µm). Uvjeti kromatografiranja bili su protok 1 ml min−1, temperatura kolone 25 °C, valna duljina 218 i 270 nm i volumen injektiranja 20 µl. Pri valnoj duljini 270 nm metoda je pokazala linearnost u koncentracijskom opsegu 1 – 30 mg l−1 (y = 10290x + 15138; R2 = 0,9932), a iskorištenost metode kreće se u rasponu od 73,8 do 111,2 %.

Keywords

• fenol
• ekstrakcija
• urin
• HPLC