Samoostvarivanje živih bića i GMO-a u poljoprivredi

Abstract

https://doi.org/10.21860/j.10.2.5 U radu ću iznijeti prijedlog jednog etičkog okvira za promišljanje moralnog obzira spram ljudskih i ne-ljudskih živih bića koji se temelji na pojmu samoostvarivanja. Takva etička pozicija, koja za moralno ispravno djelovanje drži ono djelovanje koje stremi omogućavanju samoostvarivanja svakom živom biću, pokušava utemeljiti biocentrički obzir ne udaljavajući se suviše od klasičnih etičkih kategorija. Uz to, ona je podesna za prosudbu suvremenih konkretnih moralnih problema, u što svakako spada pitanje opravdanosti genetičke modifikacije organizama u poljoprivredi. Osim što se čovjekove intervencije u intimnu strukturu živih bića koje bespotrebno ugrožavaju njihovo samoostvarivanje pokazuju moralno sumnjivima, s aspekta ljudskog samoostvarivanja problematičnim se pokazuje i čitav znanstveni, tehnološki i ekonomski sklop kojemu takve radnje pripadaju. Upravo fokusiranjem na ovaj sklop približavamo se onome što držimo za predzadatak morala, naime, izbjegavanju sukoba razloga obvezatnosti spram samoostvarivanja različitih živih bića, čime se istovremeno razotkrivaju i potencijali za utopičnost (bio)etičkog mišljenja. Stoga se namjesto klasičnog pro et contra pristupa problematici GMO-a u poljoprivredi ovdje bavimo propitivanjem često nepropitanih uvjeta u kojima se genetičke modifikacije u tom polju odvijaju. Ključne riječi: samoostvarivanje, GMO, poljoproprivreda, sukob razloga obvezatnosti