Pamćenje i bilježenje – autobiografski narativni diskurs Andrije Torkvata Brlića

Abstract

U radu se analiziraju dnevnici i drugi autobiografski tekstovi hrvatskog publicista, diplomata i političkog aktivista Andrije Torkvata Brlića (1826. – 1868.). Njegova se sjećanja i očuvane dnevničke bilješke kontekstualno smještaju na hrvatskoj, slavenskoj i europskoj povijesnoj i kulturnoj pozadini, te se promatra njihova recepcija u povijesti književnosti i historiografiji nakon autorove smrti. U svojim je dnevnicima Brlić izdvajao samo ključna zbivanja, a zapise je ponekad oblikovao u kraticama kako bi mu poslužili kao podsjetnik za oblikovanje cjelovitog većeg memoarskog teksta. Za razliku od ovih rukopisnih bilješki, njegova su autobiografska i putopisna svjedočanstva objavljena u periodičkim publikacijama, ponekad i pod pseudonimom Kazimir B., obilježena kompleksnijom sintaktičkom strukturom i izrazitijom retoričnošću. Brlićeva proza nije samo izraz osobnog identiteta, već i niza povijesno relevantnih kolektivnih identiteta. Komparacijom privatno obilježenog dnevničkog diskursa i javno usmjerene novinske prakse prati se stvaranje i preoblikovanje ovih identitetskih paradigmi.

Keywords

• Andria Torkvat Brlić
• autobiografski diskurs
• dnevnik
• identitet
• pamćenje