Sedam priča

Abstract

Ljestve poput pupkovine ispadaju iz helikoptera do žene u vodi pod njim, a mi stojimo na rtu, sleđenih srca, širom otvorenih očiju i usta, i dok lopatice helikoptera razjaruju more, žena pada s daske i nestaje pod površinom, i svi uzdišemo kao jedan, a ja, inače nesklona molitvi, padam na koljena, zazivam svetoga Brendana Moreplovca, i svetoga Nikolu Preobratitelja Pirata, i Stellu Maris, blistavu zvijezdu mora, i Mami Wata od Kariba, da je spase, da se smiluju toj prestravljenoj ženi; i svi se ti slani sveci u kovitlacu sjate i nad njom lebde, a mi gledamo, puni strahopoštovanja, kako ta žena kao uznesena njihovim moćima izranja iz valova, rukom hvata prečku konopa i diže se sve više i više dok ne sleti na travu na litici, iznova rođena.Ja sam ta koja je snimila fotografiju princeze i njezinih nožnih prstiju u ustima muškarca koji joj nije muž. Nisam je namjeravala snimiti. Poslali su me da ih pratim, ali uopće nisam htjela biti ondje, ni najmanje. Dan je već bio dug i težak.Naslonila sam se na ogradu imanja, fotoaparat postavila na gredu jer sam bila umorna, a osjećaj tragedije mi se poput prašine lijepio za kožu i zavlačio pod nokte i taložio po jeziku. Prije toga sam se cijelo popodne motala oko jezera, nedaleko od Resorta Crickle Falls, iz kojeg je stigla dojava o slučaju utapanja. I, zbilja, iz vode su predvečer izvučena dva tjelešca. Dvije djevojčice – sestre – udaljile su se iz kolibe u kojoj su provodile praznike i tko zna kako završile u jezeru: njihova smrt posljedica tek nekoliko nesmotrenih trenutaka. A bile su valjda dva najljepša djeteta koja sam u životu vidjela – majka im je bila Kineskinja, otac Norvežanin, poslije sam čula. Izgledale su kao da spavaju, polegnute na blatnjavu obalu, privinute jedna uz drugu. Nisam snimila nijednu fotografiju. Okrenula sam se i otišla, a kad sam stigla kući i nazvala ga, Jerry je bio ljut na mene. Tad mi je rekao da se priča da princeza trenutno ljetuje, od svih mjesta, baš ovdje.