Nekažnjavanje žrtava trgovanja ljudima u hrvatskoj – pravni standard kao fikcija ili stvarnost

Abstract

U članku se razmatra jedno od najkompleksnijih pravnih pitanja u kontekstu trgovine ljudima – pitanje nekažnjavanja, tj. nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima koje su ostvarile obilježja kaznenog djela u svezi sa svojom viktimizacijom, odnosno kao rezultat iste. Zaključci su utemeljeni na sveobuhvatnoj analizi tzv. klauzule o nekažnjavanju u obvezujućim međunarodnim dokumentima (Konvenciji Vijeća Europe, Direktivi EU), međunarodnim smjernicama i modelima (npr. Preporuke Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o ljudskim pravima i trgovanju ljudima), te u poredbenom zakonodavstvu i praksi. Dostupna poredbena praksa država ukazuje na nedostatke postojećih pravnih rješenja te na potrebu da se pitanje nekažnjivosti žrtava trgovine ljudima riješi na nedvosmislen način, bilo kroz uvođenje izričite i precizne odredbe o nekažnjavanju ili kroz uspostavu jasnih instruktivnih kriterija za postupanje u takvim slučajevima. Autori predlažu novi model nekažnjavanja i nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima u RH, s ciljem izbjegavanja dodatne viktimizacije žrtava i u skladu s potrebama svakog konkretnog slučaja. Potreban je višedimenzionalan i fleksibilan pristup na temelju jasnih odredbi materijalnog i procesnog kaznenog prava, ali i smjernica koje će tužiteljima i sucima omogućiti da uspostave prikladnu ravnotežu između temeljnih načela hrvatskog pravnog sustava i prava osoba koje valja prvenstveno promatrati kao žrtve, a ne kao počinitelje.

Keywords

• trgovanje ljudima
• žrtve
• počinitelji kaznenih djela
• klauzula o nekažnjavanju