Pobojnost namjernog oštećenja vjerovnika stečajnog dužnika

Abstract

Iz prakse je hrvatskih sudova razvidno da je namjerno oštećenje vjerovnika stečajnog dužnika (čl. 202. Stečajnog zakona) najčešće korištena osnova pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Po toj se osnovi mogu pobijati sve pravne radnje poduzete u kritičnom razdoblju od čak deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje (pred)stečajnog postupka pa sve do otvaranja stečajnog postupka. Ovlašteni pobijatelj, međutim, u parnici ima nelak zadatak dokazati ne samo da je dužnik radnju poduzeo s namjerom oštećenja vjerovnika nego i da je protivnik pobijanja za tu namjeru znao. Te se subjektivne pretpostavke u postupku utvrđuju na temelju objektivnih indicija koji su u središtu analize ovog rada. Kritička ocjena domaće sudske prakse mogla bi pripomoći njezinu ujednačenju te poslužiti kao putokaz ovlaštenim pobijateljima koje je pravne radnje oportuno pobijati.

Keywords

• pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika
• namjera oštećenja vjerovnika
• znanje o namjeri oštećenja vjerovnika
• izravno oštećenje stečajnih vjerovnika
• (prijeteća) nesposobnost za plaćanje