ASOCIJATIVNA SNAGA I ČESTOTA ZA 228 IMENSKIH KOLOKACIJA U HRVATSKOM JEZIKU

Abstract

Istraživanja kolokacijske kompetencije u hrvatskom kao materinskom (Ordulj i Cvikić 2017) i inom jeziku (Ordulj 2016) pokazuju kako na znanje imenskih kolokacija kod izvornih i neizvornih govornika, uz morfološku obilježenost, utječu čimbenici čestotnosti te asocijativne snage kolokacijskih sastavnica. S obzirom na to da za hrvatski jezik nema objavljenih normiranih podataka o asocijativnoj snazi kolokacijskih sastavnica, cilj je ovoga rada prikupiti i prikazati upravo te podatke za 228 kolokacija sa strukturom pridjev+imenica te kolokacijski rječnik (Ordulj 2016) koji prikazuje lingvistički deskriptor (čestotu) nadopuniti jednim od psiholoških deskriptora (asocijativnom snagom). Korištenjem metode procjenjivanja asocijativne povezanosti među kolokacijskim sastavnicama, podaci o asocijativnoj snazi prikupljeni su na uzorku izvornih govornika hrvatskoga jezika (N=283). Ispitanici su koristeći numeričku skalu procjenjivali stupanj međusobne asocijacije ili povezanosti pridjeva i imenice koji čine kolokaciju. Podaci o čestotnosti za pojedinu kolokaciju dobiveni su korpusnom analizom u korpusu hrWaC 2.11 (Croatian Web Corpus – Ljubešić i Erjavec 2011). Podaci o čestotnosti i asocijativnoj snazi imenskih kolokacija prikazani u ovome radu pružaju uvid u psihološka i lingvistička svojstva kolokacija koja se koriste u istraživanjima kolokacijske kompetencije u hrvatskom kao materinskom (HJ) i inom jeziku (HIJ). Također, prikazani podaci omogućuju stručnjacima i nastavnicima sustavniji uvid u analizu leksičkih sveza u HJ-u te se mogu koristiti s ciljem osiguravanja adekvatnijega odabira primjera za uvježbavanje kolokacijske kompetencije u HIJ-u.

Keywords

• imenske kolokacije
• asocijativna snaga
• čestota
• hrvatski kao ini jezik, izvorni i neizvorni govornici