Poredbeno Pomorsko Pravo (Dec 2010)
Pridonose li Rotterdamska pravila unifikaciji ?
Abstract
U rujnu 2009. godine u Rotterdamu službeno je potpisana UNCITRAL-ova Konvencija o ugovorima o međunarodnom prijevozu stvari u cijelosti ili djelomično morem (Rotterdamska pravila). Cilj joj je nastojati ujednačiti (unificirati) međunarodno pravo prijevoza stvari, nakon što prethodni međunarodni instrumenti na tom polju, svojim supostojanjem, nisu ostvarili očekivani uspjeh, mada su Haaška pravila bila prihvaćena od velikog broja država. I Hamburškim se pravilima težilo osuvremeniti pravnu regulativu u odnosu na Haaško-Visbyjska pravila. Međutim, Hamburška su pravila samo zakomplicirala unifikacijska nastojanja, pa recentno u praksi djeluje čak osam pravnih sustava odgovornosti. Hoće li nova Rotterdamska pravila pomoći u unifikaciji ili će, nataložena na postojeće instrumente, u gomilanju novih kombinacija odvojenih sustava u svijetu značiti daljnji galimatijas stvarne dezunifikacije. Nesumnjivo da su Rotterdamska pravila, svojim rješenjima koja vode računa o suvremenom poslovanju i potrebama subjekata koji sudjeluju u prijevozu (npr. elektronički zapisi, odgovornost izvršitelja, pravo nadzora, kogentnost odredaba o odgovornosti za obje strane itd.) pravno prihvatljiva, tim više što su mjestimice mudro i kompromisno mutatis mutandis ukomponirala i tradicionalna načela iz Haaško (Visbyjskih) i Hamburških pravila. Moglo bi se u prilog optimističkog ishoda istaći i činjenica da se pomorskom konvencijom uređuje i mješoviti, multimodalni prijevoz u određenim granicama i uvjetima. Međutim, poučeni dosadašnjim rezultatima glede cjelovitije unifikacije prava prijevoza stvari morem nužan je oprez. Mnoge su države još vezane kultnim Haaškim pavilima, neke ljubomorno čuvaju nacionalne interese nacionalnim pravom, a Hamburškim će se pravilima dodatno poljuljati povjerenje najsuvremenijim Rotterdamskim pravilima. A hvalevrijedni pokušaj unifikacije i multimodalnog prijevoza u nastojanjima da se uredi door to door prijevoz odredbama koje mogu izazvati dvojbe u prihvaćenoj (ograničenoj) mrežastoj odgovornosti mogu također biti smetnja u recepciji od strane država, baš zbog toga što je riječ o novoj regulaciji. Pri tome valja imati na umu što i postojeća Međunarodna konvencija o multimodalnom prijevozu (1980.) nije imala uspjeha, a unimodalne konvencije u drugim granama prometa veoma su učinkovite i osuvremenjuju se stalnim promjenama i dopunama. Dakle, hibridnost Rotterdamskih pravila ogleda se u činjenici da je riječ o pomorskoj konvenciji jer prijevoz mora biti barem dijelom pomorski da bi se Pravila primjenjivala, ali “prije i poslije” tj. u razdoblju prijevoznog puta koji je prethodio pomorskom ili slijedi nakon pomorskog Pravila uređuju i multimodalni prijevoz (otuda i osebujni izričaj za tu Konvenciju – pomorska plus konvencija). Ako bi krenule ratifikacije posebice od strane zemalja EU (sumnjam da će se to odvijati brzo) Republika Hrvatska mogla bi imati razloga prihvatiti Rotterdamska pravila i inkorporirati ih u svoj Pomorski zakonik.
