SOCIJALNI I PROFESIONALNI STATUS NASTAVNIKA FIZIČKOG VASPITANJA U PORTUGALU - KVALITATIVNI PRISTUP

Abstract

Iako su postojale neke inicijative vrijedne pomena, nastava fizičkog vaspitanja je kasno bila priznata kao takva od strane onih koji nisu bili direktno uključeni u nju. Zapravo, čak i u dobrom dijelu XX vijeka, sam predmet, ali i prosvjetni radnici koji su ga predavali, doživljavani su kao neko ko ima sporednu ulogu i to posebno kada bi se poredili sa svojim kolegama koji predaju druge nastavne predmete. Uzimajući u obzir promjene u posljednjih nekoliko decenija, smatramo prikladnim analizirati činjenice: na koji način nastavnici fizičkog vaspitanja vide svoj položaj, shodno stavovima kolega i svojih učenika. Istraživanje je provedeno na grupi od 15 nastavnika fizičkog vaspitanja, koji su diplomirali na različitim smjerovima fakulteta za fizičku kulturu, u period od 40-ih godina do kraja XX vijeka, kvantitativnim metodama. Istraživanje je pokazalo da postoje različita mišljenje među nastavnicima koji predaju druge predmete, a koje se odnose na status nastavnika fizičkog vaspitanja. Neki nastavnici, koji su završili studij ISEF-a (Fakulteta za fizičku kulturu), smatraju da ih njihove kolege iz drugih predmeta ne vrednuju na pravi način i da ih, ustvari, tretiraju kao „siromašne rođake“ u oblasti obrazovanja. Pa ipak, postoje i oni koji ih vide kao ravne sebi, te ih tako i doživljavaju. Učenici, za razliku od kolega, doživljavaju svoje nastavnike fizičkog vaspitanja kao ravnopravne u poređenju sa drugim nastavnim osobljem.

Keywords

• fizičko vaspitanje
• nastavnici
• socijalni i profeionalni status