Neki momenti u teološkom čitanju znakova vremena

Abstract

Predloženi teološki model čitanja znakova vremema sastoji se od promatranja sadašnjega trenutka Crkve i suvremenoga društva. Crkva koju se ima pred očima poslijekoncilska je Crkva, a društvo je poslijemoderno društvo. U članku se uzima u obzir razmišljanja i uvide nekolicine suvremenih autora, različitih svjetonazora, prepoznavajući u njima znakove vremena i izazove suvremenoj teološkoj misli. Među takvim znakovima vremena posebno se ističe nezadovoljstvo spomenutih mislilaca s posvemašnjim materijalizmom, s izostankom nutarnjega života, s onesposobljenošću za transcendentno. Unutar globalnoga liberalnoga kapitalizma takvi oblici duhovnoga nezadovoljstva imaju nultu toleranciju prema fizičkom izvanjskom nasilju i nasilju sustava, kao i težnju prema multikulturalnosti, pa se vide kao posebni znakovi pogodni za teološko čitanje. U zaključku članka ističe se da na isti način valja i kršćanskoj teologiji vratiti proročku dimenziju koja će biti temeljna i u gajenju suvremenih oblika svetosti.

Keywords

• nasilje sustava
• samozavaravanje
• mimetizam
• znakovi vremena
• nova evangelizacija
• svetci