Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Rijeci (Jan 2015)
O STANDARDIMA UTVRĐENOSTI ČINJENICA U PARNIČNOM POSTUPKU
Abstract
U radu se, nakon određenja pojma utvrđenja činjenica i komparativne prezentacije teorijske elaboracije problematike standarda utvrđenosti činjenica u parničnom postupku u njemačno-austrijskom, bivšem jugoslavenskom i postojugoslavenskom pravnom krugu, nastoji zauzeti stav o tome koji bi trebao biti osnovni standard utvrđenosti pravno relevantnih činjenica u hrvatskom parničnom postupku. Stav da bi to trebala biti sigurnost (izvjesnost) definirana kao utvrđenost koja isključuje razumnu sumnju u postojanje nečeg drugog nastoji se, najprije, opravdati okolnošću da je taj standard izrijekom zakonski predviđen, a zatim, između ostaloga, i okolnošću da mjerodavne norme materijalnog prava nastupanje pravnih posljedica čije se ostvarenje nastoji postići u postupku pred sudom redovito uvjetuju postojanjem ili nepostojanjem određenih činjenica, zbog čega bi i odluka suda o zatraženoj pravozaštitnoj mjeri s obzirom na te pravne posljedice trebala biti utemeljena na takvom uvjerenju o postojanju ili nepostojanju tih činjenica koje bi isključivalo razumnu sumnju u pogledu mogućnosti postojanja nečeg drugog. Povezano s time iznose se i argumenti protiv mogućnosti da se već de lega lata kriterij pretežnije vjerojatnosti prihvati kao osnovni standard utvrđivanja materijalnopravno relevantnih činjenica u hrvatskom parničnom postupku. Konstatira se, međutim, da su iznimke od sigurnosti kao osnovnog standarda utvrđenosti činjenica i prihvaćanje kriterija vjerojatnosti u određenim slučajevima, koji su posebno elaborirani, uvjetovane odredbama koje nastupanje određenih pravnih posljedica uvjetuju nastankom specifičnih pravno relevantnih činjenica, a u nekima i prirodom pravozaštitnih mjera koje treba odrediti. Konstatira se, međutim, i da razvitak materijalnopravnog uređenja, ali i postupovnopravnog koje u tome prati potrebe ovog prvog, nagovještava, osobito na nekih pravnim područjima, postupni prelazak u «novu kvalitetu», «otvaranje» prema izravnomili posrednom prihvaćanju kriterija pretežnije vjerojatnosti. Kad je riječ o procesnopravnim odlukama, bitnija se zakonom predviđana odstupanja od navedenog osnovog standarda utvrđenosti činjenica u brojnim primjerima koji su posebno razrađeni, nastoje objasniti razlozima procesnopravnog oportuniteta i ekspeditivnosti. Naglašava se, međutim, i to se pokušava posebno obrazložiti, da je, ipak, osnovni standard određujući u onim slučajevima u kojima se donose odluke kojima se postupak procesnopravno okončava.
