OPUNOMOĆENICI U UPRAVNOM SPORU

Abstract

Nakon donošenja novele Zakona o upravnim sporovima 2014. kojom je čl. 21. dodan stavak 2. sukladno s kojim se u upravnom sporu upućuje na odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku, hrvatski su upravni sudovi zauzeli restriktivan pristup u tumačenju te odredbe kojom su određene kategorije isključene od mogućnosti zastupanja tužitelja i zainteresirane osobe. U radu se problematizira pojam opunomoćenika te se ističu stručnost i kvaliteta kao važne značajke zastupnika općenito, pa tako i opunomoćenika u upravnom sporu. Analiziraju se i poredbena uređenja europskih sustava u predmetnoj materiji. Zauzima se stajalište da je pri tumačenju odredaba o zastupanju nužno voditi računa o posebnostima upravnog spora, ali i o formulaciji odredbe kojom se nedvojbeno ostavlja mogućnost tumačenja jer se upućuje na „odgovarajuću“ primjenu odredbe kojom je uređeno zastupanje u parničnom postupku.

Keywords

• upravni spor
• stranka
• zastupanje
• opunomoćenik
• porezni savjetnik