Geštalt pedagogija i enciklika Laudato si’: Čovjek kao temeljna vrednota

Abstract

Promišljanje o čovjeku kroz pojam odgoja pod kojim se najčešće podrazumijeva razvoj osobnosti, a koji se događa kroz razvoj kognitivnoga, afektivnoga i psihomotornoga područja te osobnosti, formiranja stajališta, mišljenja i uvjerenja pojedinca i vrednota, kao skup općih uvjerenja, mišljenja i stavova o tome što je ispravno, dobro ili poželjno i koja se ostvaruje na različite načine, varira od osobe do osobe, mjesta i razdoblja, podložna je promjenama, a usvaja se tijekom cijelog života. Pozitivno iskustvo terapeuta geštalt terapije, koje je potaknulo integraciju spoznaja geštalt terapije na pedagoška područja, posebno u odgojne svrhe i razvoj osobnosti, predstavlja važan korak prema produbljivanju razumijevanja pedagogije, proširenju njezinih granica i prihvaćanju istraživanja psihološkog i psihoterapeutskog znanja u pedagogiji, omogućuje danas geštalt pedagogiji, kao jednoj od struja humanističke pedagogije, holistički pristup odgoju. Oslanjajuči se na prvu encikliku pape Franje, dokument važan za razumijevanje i pristup gorućim ekološkim problemima koji naglašava složene odnose siromaštva, uništenja okoliša i skrbi za budućnost, temeljeći se na biblijski nadahnutoj duhovnosti stvaranja, ukazujemo na načine na koje čovječanstvo može učinkovito odgovoriti na te složene izazove. I to prvenstveno odgojem, primjenjujući principe geštalt pedagogije, koji se temelji na kršćanskoj poruci spasenja, a koja se odnosi na čovjeka u cjelini i uključuje djela u osobnom životu i na društvenoj razini.

Keywords

• odgoj
• vrednota
• geštalt pedagogija
• enciklika