Fleksibilno radno vrijeme – modus rekoncilijacije privatnog i poslovnog života radnika te povećanja kompetitivnosti poslodavca

Abstract

Pitanje regulacije radnog vremena jedno je od najstarijih u povijesti radnog prava, o čemu svjedoči uspostavljena regulativa, kako na međunarodnoj, tako i na nacionalnoj razini, s ciljem skraćivanja radnog vremena radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika. S druge strane, fleksibilizacija i diverzifikacija radnog vremena, koje su započele osamdesetih godina prošlog stoljeća, imale su prvenstveno za cilj povećanje produktivnosti i kompetitivnosti poslodavca te stope zaposlenosti. Fleksibilizacija u radnim odnosima općenito, a napose fleksibilnost radnog vremena, doveli su do toga da se više ne mogu jasno odrediti, ne samo granice između poslovnog i obiteljskog života radnika, već niti vrijeme u kojem osoba sudjeluje u društvenom životu. Stoga je potrebno poduzeti određene napore i donijeti određene mjere koje bi omogućile da pitanje rasporeda radnog vremena ne bude samo predmet zakonskih tekstova i kolektivnih ugovora, već i individualizacije radnog vremena koja bi omogućila pojedincu da definira svoje radno vrijeme na način koji će mu omogućiti kvalitetnu harmonizaciju poslovnog i privatnog života, pazeći pri tom da se ne ugroze poslovni interesi poslodavca, kao ni „vremenski obrasci zajednice“.

Keywords

• temporalna fleksibilnost
• prekovremeni rad
• alternativne metode raspoređivanja radnog vremena
• rad u nepunom radnom vremenu