PRISEGA KAO DOKAZNO SREDSTVO U VINODOLSKOM ZAKONU

Abstract

Vinodolski zakon najstariji je hrvatski i jedan od najstarijih pisanih slavenskih zakona. Donesen je na blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje u utorak 6. siječnja 1288. Njegova je osobitost u tome što nije nastao voljom vladara ili feudalnoga gospodara, nego dogovorom vinodolskih općina i kneza, pa je u biti popis lokalnoga običajnog prava. Napisan je glagoljicom na hrvatskom jeziku. Poseban je i po pravnom sadržaju, napose jer osim odredaba nasljednoga, kaznenog i postupovnog prava, uređuje i pitanja upravnoga prava. Premda obuhvaća i njemačke, talijanske, odnosno slavenske pravne institute, ipak je Vinodolski zakon nositelj hrvatskoga nacionalnog identiteta. Zbog toga ga se ne promatra samo kao jedan od glavnih izvora prava, nego i kao svjedoka hrvatskoga jezika, pisma i kulture. Iz više ga je aspekata opravdano uvrstiti među stožerne europske srednjovjekovne pravne propise pisane materinskim jezikom, uz Zakon sudnjii ljudem, Ruskaju Pravdu ili, Sachsenspiegel, odnosno još ranije (601.-925.) nastali anglosaksonski zbornik običajnoga prava. U radu se istražuje prisega kao dokazno sredstvo u parničnom postupku i načinom kako je regulirana Vinodolskim zakonom. Također se daje i usporedna analiza ovoga načina dokazivanja sukladno s odredbama drugih onodobnih slavenskih zakona.

Keywords

• Vinodolski zakon
• dokazni postupak
• kazne
• prisega (rota)
• porota
• suprisežnici