Rusija kao podsvjesno Zapada

Abstract

Članak je zadržan u integralnom obliku i odstupa od standardnog načina citiranja i navođenja izvora koji se primjenjuje u [sic]-u.Već je odavno poznato da se frojdovska teorija podsvjesnoga nije ukorijenila u Rusiji te da se ta okolnost nikako ne može smatrati slučajnom: naprotiv, ona, možda više od bilo čega drugog, baca svjetlo na unutarnju strukturu ruske kulture. Na Zapadu se u nekom smislu psihoanalizu može smatrati najraširenijom ideologijom. Ako pacijent po imenu Rusija nije pristao na psihoanalizu, to indicira da će analiza biti osobito zanimljiva budući da je u određenom smislu jedini predmet psihoanalize upravo odbijanje da se bude analiziran, odnosno odbijanje da se prizna vlastita determiniranost podsvjesnim.Originalnost „ruske” pozicije, na kojoj su tradicionalne psihoanalitičke strategije lomile zube, između ostaloga sastoji se od toga što Rusija uopće ne inzistira na svojoj „svjesnosti”. Ruska kulturna tradicija, naprotiv, samu Rusiju poima kao podsvjesno: Rusija ne može imati podsvjesno jer je ona sama podsvjesno. Razumije se da se ova samosvijest kao podsvjesno u ruskoj kulturi ostvaruje u pojmovima koji nisu frojdovski, i da se ovu terminološku diferencijaciju ni na koji način ne smije zanemarivati. No ovdje bih htio u prvom redu demonstrirati bitnu sličnost „zapadnoga” diskursa o podsvjesnom, tj. nesvjesnom, i ruskog filozofskog diskursa o Rusiji, unaprijed se pomirivši s neizbježno opravdanim prigovorima o fragmentarnosti i jednostranosti, koji bi eventualno mogli izniknuti.