MENTALNO ZDRAVLJE I POSTTRAUMATSKI RAST NASTAVNIKA UNIVERZITETA U SARAJEVU TIJEKOM PANDEMIJE COVID-19

Abstract

Pandemija COVID-19 na različite je načine ugrozila mentalno zdravlje ljudi. Neki autori smatraju da predstavlja svojevrsnu kolektivnu traumu, pa je očekivano da se kod nekih osoba pokreću procesi koji potiču tzv. posttraumatski rast. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati mentalno zdravlje i posttraumatski rast nastavnika Univerziteta u Sarajevu jer su se suočili s izmijenjenim načinom rada. Ukupno 286 nastavnika, 181 ženskoga i 105 muškoga spola, u dobi od 24 do 66 godina u svim akademskim zvanjima popunilo je upitnik koji je obuhvatio podatke o dobi, spolu, radnome mjestu, percepciji promjene radnih zadataka, osobnome iskustvu i iskustvu bliskih osoba u svezi s obolijevanjem od COVID-19. Korišteni su Kratki upitnik mentalnoga zdravlja i Upitnik posttraumatskoga rasta. Rezultati sugeriraju da su sveučilišni nastavnici tijekom pandemije općenito očuvali svoje mentalno zdravlje, što se naročito odnosi na muškarce. Bolje mentalno zdravlje povezano je s nižim stupnjem posttraumatskoga rasta. Čini se da sveučilišni nastavnici u prosjeku nisu doživjeli pandemiju kao traumatsko iskustvo. Statistički značajan rast uočen je u području percepcije vrijednosti života kod nastavnika koji su procijenili da su im se radni zadatci značajno promijenili uslijed pandemije. Nisu uočene druge značajne razlike s obzirom na doživljaj promjene radnih zadataka, radno mjesto i iskustvo obolijevanja od COVID-19. Povezanost mentalnoga zdravlja i posttraumatskoga rasta s dobi, također, nije bila statistički značajna. Budući da rizici za mentalno zdravlje postoje i u postpandemijskome razdoblju, čini se važnim obratiti pažnju na psihološku dobrobit sveučilišnih nastavnika ženskoga spola kao i onih koji percipiraju da su im se radni zadatci znatno promijenili uslijed pandemije.

Keywords

• mentalno zdravlje
• posttraumatski rast
• covid-19
• sveučilišni nastavnici