Jednakost osoba i moralni status fetusā

Abstract

U ovom radu iznosimo semantički argument protiv psiholoških kriterija moralnoga statusa i pokazujemo da pro-choice argumenti iz osobnosti, koji pretpostavljaju takve kriterije, ne mogu uspješno braniti tvrdnju da ljudski fetusi nemaju pravo na život. Razlučujemo dva različita relevantna pojma osobnosti – psihološki i moralni – i argumentiramo da zbog temeljne razlike u njihovoj semantičkoj strukturi ta dva pojma logički ne mogu biti koekstenzivni. Psihološki je pojam osobnosti fuzzy pojam – takav da nije za svaki predmet jednoznačno određeno je li pojam primjenjiv na nj. Moralni pojam osobnosti, s druge strane, implicirajući jednakost osnovnih moralnih prava, pretpostavlja postojanje oštre granice između onih entiteta na koje se pojam odnosi i onih na koje se ne odnosi. Drugim riječima, psihološki je pojam opsegovno neodređen, a moralni je opsegovno dobro definiran. Stoga psihološki i moralni pojam osobnosti trivijalno nisu ekvivalentni, tj. skup osoba u psihološkom smislu i skup osoba u moralnom smislu trivijalno nisu istovjetni. No to upravo znači da se pozivanjem na psihička svojstva koja definiraju osobnost u psihološkom smislu ne može specificirati skup nositelja moralnih prava koja definiraju osobnost u moralnom smislu. Odnosno, osobnost u psihološkom smislu ne može biti kriterijem punoga moralnog statusa. Analiza moralnoga pojma osobnosti pokazuje da bilo koji primjeren kriterij punoga moralnog statusa mora biti opsegovno dobro definiran – posebno, mora biti dobro definiran za razred biološki ljudskih bića. Taj je rezultat ujedno argument u prilog ključne premise tzv. argumenta iz kontinuiteta. Konačno, argumentiramo da semantički odnos između biološkoga pojma ljudskoga bića i moralnoga pojma osobnosti načelno može biti takvim kakvim ga pretpostavlja pro-life argument iz ljudskosti.

Keywords

• fetus
• jednakost
• moralni status
• osobnost