Deminutivi osobnih imena izvedeni s pomoću višestrukoga sufiksa kao kompenzacija za vokativ u jednom kajkavskom govoru

Abstract

Kajkavski govori na sjeveru Hrvatskoga zagorja (ovdje na primjeru govora Jesenja) služe se deminutivima razmjerno malo, ali od imenica koje označuju bliske rodbinske veze te od osobnih (krsnih) imena tvore deminutive s pomoću višestruko složenog sufiksa, a tim je deminutivima međutim uporaba u rečenici ograničena: gotovo nikad (odnosno iznimno rijetko) dolaze u rečenici u kojoj drugoj službi osim u službi vokativa (dozivanja, obraćanja, posebice afektivnoga). S tim u vezi ispituje se i vokativ (“vokativ”) u govoru Jesenja.

Keywords

• vlastito ime
• vokativ
• deminutiv
• kajkavski
• hrvatski jezik