Neki apelativi i vlastita imena istrorumunjskog podrijetla u središnjoj Istri

Abstract

Osim rijetkih istrorumunjskih toponima na prostoru gdje se još govori istrorumunjski, značajno je da se na kompaktnoj areji, gdje se istrorumunjski odavno više ne govori, u hrvatskom još čuvaju imena zaselaka i prezimena koja su nedvojbeno istrorumunjska. Osim prepoznatljivih leksema (bur, fur, fečor i dr.) i morfoloških značajki (stariji oblik postponiranog člana -ul- mjesto suvremenog istrorumunjskog -u) i sama distribucija takvih toponima (oikonima) omogućuje da u njih svrstamo i neka imena koja se po samo leksičkim i gramatičkim kriterijima ne bi tako mogla razvrstati.