SJEVERNOMOSLAVAČKI KAJKAVSKI GOVORI

Abstract

Opisani su kajkavski govori sjeverno od Moslavačke gore, od Lonje, odnosno Ivanić-Grada i Dubrave na zapadu pa do kraja kajkavskog područja, kod Trnovitice, na istoku. Detaljnije je prikazana fonologija, posebno prozodija i vokalizam. Većina govora nastala je miješanjem različitih kajkavskih govora i u interferenciji sa štokavskim govorima, na zemljištu koje je u 16. st. opustjelo, a kasnije opet naseljeno. Stvoren je poseban kajkavski tip, kojemu je glavna karakteristika metatonija starijeg kajkavskog akuta u cirkumfleks. Ti govori s jednakima na istoku Bilo-gore i Podravine mogu se smatrati posebnim kajkavskim dijalektom. Iznijeta je i nova pretpostavka o jezičnom stanju u srednjovjekovnoj Slavoniji: do Pakraca na istok prostirali su se tipični kajkavski govori, a dalje prijelazni kajkavskoštokavski govori s posebnom jedinicom na mjestu poluglasa, koja je najvjerojatnije imala vrijednost šva.