Etičnost i profesionalizam smjesta

Abstract

Kontinuirana edukacija druÅ¡tveno-humanističkim sadržajima čini obavezni dio kurikuluma svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. SrediÅ¡nji cilj spomenute edukacije sadržan je u ideji da budući liječnici stjecanjem diplome ne postanu samo vrsni stručnjaci, već i profesionalci, s temeljnim etičkim znanjima i izgraÄ‘enim etičkim načelima. Njihovim izostankom liječnik je nespreman za obavljanje svog zanimanja, te olako započinje s nemoralnim i nezakonitim postupcima prema bolesnicima, uključujući nepoÅ¡tivanje autonomije i digniteta bolesnika, zaradu na patnji i boli nemoćnih i bolesnih i konačno - korupciju. U politiziranom javnom zdravstvu tranzicijskog druÅ¡tva takve su pojave vrlo prisutne, te su izraz kompleksnijih druÅ¡tvenih promjena, gubitka vrijednosti i uzdrmanosti institucija. Strukturalne promjene na razini druÅ¡tva tako se očituju i na razini medicinske struke, ali i pojedinaca, pri čemu etičnost, jedna od temeljnih odlika zdravstva, stagnira, nazaduje, a nerijetko i propada. Izostanak etike najpogubniji je upravo u liku liječnika: liječnik je nerijetko nehuman, ne poÅ¡tuje ljudske vrijednosti i profesionalne norme, te stvara specifičan oblik tranzicijske "etičnosti i profesionalizma". Takva tranzicijska ("stara") etičnost i ("stari") profesionalizam prijetnja su dostojanstvu i pravima bolesnika, ugledu cjelokupne medicinske profesije, a dugoročno ugrožavaju i osnove medicine i zdravstva kao sustava druÅ¡tvene stabilnosti i povjerenja. Kvalitativan obrat u smjeru liječnikove predanosti bolesnikovoj dobrobiti postaje moguć tek uvoÄ‘enjem "nove" (posttranzicijske) etičnosti i profesionalizma - smjesta. Spomenuto, meÄ‘utim, postaje tek formalno priželjkivan i moguć cilj, ako se uspostava i provedba procesa uvoÄ‘enja etičnosti i profesionalizma prepusti onim strukturama čije su jedine odgovornost politička i ekonomska (u smislu smanjenje zdravstvenih troÅ¡kova). Raskorak izmeÄ‘u formalne i stvarne (kulture) etičnosti i profesionalizma na taj način postaje sve veći, a ostvarivanje temeljnih ciljeva zdravstva u zemljama tranzicije, uključujući Hrvatsku, opasno dovedeno u pitanje. Zaključno, razvoj posttranzicijske ("nove") kulture etičnosti i profesionalizma liječnika ne smije biti slučajan, prigodničarski, odnosno stihijski pokuÅ¡aj ublažavanja već nastale Å¡tete, nego interdisciplinarno definiran i kvalitetno voÄ‘en proces, jasno definirane strukture, metoda provedbe, etapa realizacije i očekivanih ishoda ciljeva. S obzirom na nužnost stvaranja javnog zdravstva kao boljeg mjesta za bolesnike i liječnike, ali i stabilnog druÅ¡tvenog podsustava, ostvarivanje spomenutog procesa zahtijeva uključivanja i angažman aktera na svim druÅ¡tvenim razinama (liječnika emancipiranih od politike, bolesnika uključenih u odlučivanje i nadzor zdravstvenog sustava, te političara svjesnih važnosti učinkovitosti, ali i humanosti sustava javnog zdravstva). Â

Keywords

• politizirano zdravstvo
• tranzicijska ("stara") etičnost i profesionalizam
• posttranzicijska ("nova") etičnost i profesionalizam – smjesta.