Diacovensia (Jan 2006)
Biskup Antun Mandić – osnivač Bogoslovnog sjemeništa i filozofsko-teološkog studija u Đakovu. Lik i djelo
Abstract
Na temelju arhivske građe i dostupne bibliografije, rad prikazuje život i rad bosanskog ili đakovačkog i srijemskog biskupa Antuna Mandića, koji pripada u red onih osoba koje su utjecale na tijek zbivanja u crkvenom, kulturno-prosvjetnom i političkom životu druge polovice 18. i početka 19. stoljeća. Rođen u Požegi 1740. godine, nakon filozofsko-teološkog studija u Beču zaređen je za svećenika 1763. godine. Obnašao je službu prvog rektora požeškog Sjemeništa, upravitelja župe u Kobašu i Lipovljanima te, nakon imenovanja kanonikom stolnog kaptola zagrebačkog, obnaša službu generalnog vikara i postaje naslovni biskup prištinski. Godine 1806. imenovan je bosanskim ili đakovačkim i srijemskim biskupom. Posebne zasluge stekao je Antun Mandić svojim radom na provedbi reforme školstva te kao član povjerenstva za uređenje pravopisa. Osobito se istaknuo osnivanjem Bogoslovnog sjemeništa i filozofsko-teološkog studija u Đakovu te brigom za solidnu svećeničku formaciju, ali i odgojem vjernika laika. Biskupu Mandiću bilo je stalo i da Đakovo i vlastelinstvo dobiju nov izgled pa je dao urediti biskupsku rezidenciju kako bi se domaći i gosti ugodno osjećali. Osim toga, tijekom osam godina svog upravljanja Biskupijom uspio je da sva župna središta dobiju svoje pučke škole. Životopisci kažu da je po karakteru bio iskren, dosljedan, vjeran zadanoj riječi i prijateljstvu. Bio je blizak malome čovjeku kojega je rado posjećivao i u Đakovu i u okolnim selima, a bio je i gostoljubiv domaćin, unatoč svojoj žestokoj naravi. Umro je 11. siječnja 1815., a sahranjen 14. siječnja u kripti stare katedrale.
