Ljetopis socijalnog rada (Dec 2004)
ZNAČAJ DJETETOVOG DOŽIVLJAJA I OPISA RODITELJA U SOCIJALNOPEDAGOŠKOM DIJAGNOSTICIRANJU
Abstract
Saznanja o roditeljima djece s poremećajima u ponašanju, odnosno o roditeljima djece za koju je sustav socijalne skrbi preuzeo brigu i smjestio ih u dječje domove u pravilu dolaze od stručnjaka i obojena su njihovom perspektivnom, teorijama i saznanjima. Nasuprot tome, u znanstvenoistraživačkom projektu «Socijalnopedagoška dijagnoza – participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja intervencija» u fokusu proučavanja je perspektiva korisnika, djece i mladih. Korisnička perspektiva postignuta je tako da su posebno pripremljeni stručnjaci višekratno razgovarali s četrdesetero djece/mladih osoba u dobi od 12 do 20 godina smještenih u stambenoj zajednici (13), odnosno na dijagnostici u centru za odgoj (27), te u skladu sa zahtjevima kvalitativne metodologije snimljene razgovore kasnije prepisali, analizirali i s korisnicima provjerili. Razgovor je vođen u onom razdoblju njihovog života kad je donošena odluka o tome gdje će ti mladi ljudi/djeca ubuduće živjeti, odnosno u kakav oblik tretmana će biti upućeni. U polustrukturiranom intervjuu djeca/mladi su govorili o različitim područjima i temama iz svog života uključujući doživljaje i stavove o vlastitim roditeljima.Cilj ovog rada je prepoznavanje obrazaca u opisivanju i doživljavanju majke, oca, očuha i obitelji u cjelini te razmatranje značenja raspona doživljavanja i opisivanja roditelja za kvalitetu socijalnopedagoške dijagnostike. Pokazalo se da su roditelji za mlade vrlo važna tema koju u svojoj samoprezentaciji bogato elaboriraju. Opis oca je bogatiji od opisa majke. Gledano na grupnoj razini, doživljaj roditelja ima obilježja cjelovitosti i unutrašnje konzistentnosti. Ta i druga u radu elaborirana saznanja mogu značajno oplemeniti dijagnostički proces jer u prvi plan uvode perspektivu korisnika.
