Dinamika europske integracije danas

Abstract

Od potpisivanja Ugovora iz Maastrichta pa do summita Europske unije u belgijskom Laekenu i Konvencije o budućnosti Europe iz prosinca 2001. godine traju rasprave o odnosu integracije i suvereniteta država članica Europske unije. U političkom izboru aranžmana slobodne trgovine analiziramo socijalnu integraciju kao mehanizam smanjenja komparativnih prednosti zemalja izvan integracije. Raspravu o razvoju multilateralnih institucija i političkih posljedica njihove ekspanzije kontekstuiramo u okviru klasične kooperativne teorije igara. Prvo analiziramo pristup inkluzivne formacije kao jednostavnog procesa u kojem se pozivaju svi potencijalni članovi multilateralne institucije i kada nema promjene preferencija. S druge strane, sekvencijalnu konstrukciju karakterizira proces u više etapa u kojem multilateralka samo postupno raste, a odluke o primanju ovise o tome hoće li primanje novih članica dovesti do trenutnih koristi, a ne o očekivanjima budućih koristi. U kontekstu kontroverzi o tome pokreću li integraciju supranacionalni ili međudržavni čimbenici, analiziramo razvoj EU-a u smjeru horizontalnog odnosa između tržišta i države te vertikalnog odnosa između Unije i država članica. Obje te perspektive slažu se da jezgru Rimskih ugovora čini zajedničko tržište, četiri slobode i pravo na konkurenciju te da je Zajednica utemeljena radi stvaranja zajedničkog tržišta, a u provođenju tih zadataka koristi se ograničenim ovlastima. Razlik e su, pak, u tome što prva pozicija smatra da su novim politikama Zajednice stvoreni temelji kasnijeg diskrecijskog zadiranja u tržište, dok za drugu stvaranje zajedničkog tržišta predstavlja samo jedan korak koji vodi europskoj socijalnoj državi radi institucionalnog uravnoteženja europske konstrukcije. Ideja europskog ustava razumijeva se kao još jedan napor u pripremi institucija i pravnih jamstava koji trebaju olakšati stvaranje jedinstva. Analiziramo postupke odlučivanja i odnose snaga. Rad završava još jednim pokušajem terapeutske reformulacije postojećeg odnosa Hrvatske i europskih integracija, u kojem se ističe da integracija nije formula za rješavanje svih naših problema i ne može biti supstitut uspješne politike razvoja.