Psychological Topics (Dec 2017)
Efekti socijalnoga konteksta na povezanost uporabe medija s nekim aspektima razvoja djece
Abstract
Cilj je istraživanja provjeriti povezanost učestalosti uporabe različitih medija (gledanje televizije, igranje računalnih igrica i korištenje interneta) s aspektima kognitivnog (školski uspjeh) i socijalno-emocionalnog razvoja (impulzivnost, afektivna empatija, broj prijatelja i vršnjačka prihvaćenost). Također, htjeli su se provjeriti moderatorski efekti roditeljskog prisustva i društva prijatelja na navedene povezanosti. U istraživanju je sudjelovalo 880 učenika od petog do osmog razreda. Podaci o impulzivnosti, afektivnoj empatiji i izloženosti medijima prikupljeni su samoprocjenama. Učenici su dali još podatke o broju najboljih prijatelja, osjećaju prihvaćenosti i školskom uspjehu. Povezanosti učestalosti korištenja različitih medija i aspekata kognitivnog i socijalnoemocionalnog razvoja uglavnom su niske. Najistaknutije su negativne povezanosti s afektivnom empatijom, i to osobito vrijeme provedeno igrajući igrice, te pozitivna povezanost s impulzivnošću, posebice s korištenjem interneta. Nešto je manja povezanost učestalosti korištenja medija s brojem prijatelja i vršnjačkom prihvaćenosti, dok je učestalost gledanja televizije blago negativno povezana sa školskim uspjehom. Testirani su i moderacijski efekti socijalnog konteksta na povezanosti učestalosti korištenja medija i aspekata razvoja. Dobiveni su efekti vrlo mali i uglavnom vezani za odnos gledanja televizije i školskog uspjeha te učestalosti igranja računalnih igrica i odnosa s vršnjacima. Dobivena je negativna povezanost vremena gledanja televizije i školskog uspjeha samo kod onih koji to čine u društvu (roditelja i prijatelja), dok kod onih koji gledaju sami nije značajno različita od nule. Isto tako, pozitivan odnos vremena provedenog igrajući videoigrice i broja prijatelja nešto je manji kod onih koji to čine u društvu prijatelja te su blago pozitivni efekti učestalosti igranja igrica na vršnjačku prihvaćenost kod onih koji igraju sami, dok su blago negativni kod onih koji igraju u društvu roditelja. Svi efekti socijalnog konteksta i korištenja medija na aspekte razvoja djece vrlo su slabog intenziteta, a interpretirani su okviru Modela različite podložnosti utjecaju medija (DSMM; Valkenburg i Peter, 2013).
