KOMUNIKACIJA I USAVRŠAVANJE KAO PREDIKTORI ODNOSA UČITELJA (SRPSKOG, HRVATSKOG I BOŠNJAČKOG ETNICITETA) PREMA DRUŠTVENIM SADRŽAJIMA U NASTAVI PRIRODE I DRUŠTVA

Abstract

Istraživanje je imalo cilj da ispita doprinos dva značajna faktora, a to su međusobna komunikacija i stručno usavršavanje, formiranju odnosa učitelja različite etničke pripadnosti prema realizaciji društvenih sadržaja u nastavi prirode i društva. Uzorkom je obuhvaćen ukupno 301 učitelj srpske, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Rezultati dobijeni ovim istraživanjem govore da razvijena komunikacija između učitelja, kroz svoje delovanje, doprinosi razvoju i unapređenju pozitivnih stavova prema društvenim sadržajima u nastavi prirode i društva, a što ima za posledicu povećanje efikasnosti vaspitno-obrazovnog procesa. Rezultatima je utvrđeno i da postoji statistički značajan doprinos predikciji stavova učitelja prema društvenim sadržajima u nastavi prirode i društva i od strane faktora stručnog usavršavanja, i to na taj način što izraženije prisustvo i kvalitet stručnog usavršavanja značajno deluje na razvoj i formiranje pozitivnih stavova prema sadržajima o društvu. Pored teorijskog rasvetljavanja uloge i značaja važnih koncepata koji su u vezi sa društvenim sadržajima i odnosom učitelja prema njima, u praktičnom smislu doprinos ovog istraživanja ogleda se u implikacijama značajnih veza među delovanjem različitih faktora u domenu vaspitno-obrazovnih ishoda u zemljama regiona (Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina). U skladu sa tim, praktične implikacije ukazuju na to da kroz obrazovne politike treba podsticati veću međusobnu komunikaciju među prosvetnim radnicima i omogućiti što bolje uslove za kontinuirano formalno i neformalno obrazovanje učitelja kroz celoživotno učenje u zemljama regiona.

Keywords

• komunikacija
• nastavni sadržaji o društvu
• učitelji
• usavršavanje