Ars Adriatica (Dec 2014)
U traganju za povijesnim, kulturnim i umjetničkim identitetom umjetnika Schiavona: crtice iz povijesti njihove recepcije u 16. i 17. stoljeću
Abstract
Autorica pokazuje kako su uz trojicu poznatih likovnih umjetnika Schiavona, Andreu Meldolu (Andriju Medulića), Nicolu dell'Arca i Julija Klovića, u historiografiji i književnosti XVI. i XVII. stoljeća bili povezivani neki od identitetskih stereotipa koji su se i inače tada u književnosti i historiografiji povezivali uz Slavene, Ilire, Dalmatince, Morlake i Hrvate. Primjerice, kvalifikativ „barbarski“ koji se u bolonjskoj historiografiji XVI. st. povezuje uz Nicolu dell'Arca, predstavlja jednu od takvih nekoć uvriježenih stereotipnih skjavonskih karakteristike. U prvom dijelu rada autorica se bavi interpretacijama hrvatskog i makedonskog identiteta (porijekla) slavnoga minijaturiste Julija Klovića u XVI. st., u djelima Klovićevih suvremenika poput Giorgia Vasarija i Francisca de Holande, te tijekom XIX. i XX. st, u radovima Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Ivana Goluba i Milana Pelca. Posebna se pažnja posvećuje danas dominantnoj hipotezi da bi „makedonstvo“ Julija Klovića moglo biti izmišljeno s ciljem posvjedočenja njegove umjetničke i rodne ukorijenjenosti u antičko tlo. U drugom se dijelu obrađuju zapisi o Andrei Meldoli i Nicoli dell'Arca u djelima talijanskih historiografa Girolama Borsellija, Cherubina Cherardaccija, Carla Ridolfija i Marca Boschinija, koji su pokušavali stilske specifičnosti kod ove dvojice umjetnika tumačiti kao posljedicu njihovog genotipa i fenotipa. Autorica se posebice osvrće na pojavu ideologema o barbarskom karakteru Nicole dell'Arca u zapisima Girolama Borsellija (kraj XV. st.) i Cherubina Cherardaccija (XVI. st.).
