Diacovensia (Jan 2011)
Usporedba antičkoga i suvremenoga poimanja dobroga govornika
Abstract
Antički retoričari kao što su Ciceron, Kvintilijan i Aristotel u svojim su djelima veliku pozornost posvećivali karakteristikama dobroga govornika. Pod tim su podrazumijevali ne samo govorničke vještine već i moralne karakteristike čovjeka. Kvintilijan je rekao kako govornik prije svega treba biti dobar čovjek, Ciceron je isticao važnost širine znanja i opće naobrazbe govornika, Aristotel je govorio o dobronamjernosti i čestitosti govornikova karaktera. Unatoč tomu, suvremeni autori priručnika o retorici, karakteru govornika posvećuju manje pozornosti. Iako ističu da postoje određene karakterne, društvene i kulturne osobine koje govorniku olakšavaju razvoj govorničkih vještina, ipak veću pozornost posvećuju strukturiranju i izvedbi govora. Ovim radom daje se pregled antičkoga poimanja dobroga govornika te se uspoređuju sličnosti i razlike sa suvremenim retoričkim autorima. Uz to, na ispitanicima, studentima Filozofskog fakulteta i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu provjerava se koliku oni važnost pridaju karakteristikama koje su antički autori smatrali iznimno važnima. Cilj je zaključiti kako se danas poima dobar govornik, koje su njegove karakteristike i jesu li poštenje, čast i mudrost, visoko cijenjene u antičko vrijeme, izgubile na važnosti.
