Kako prevoditi Georgesa Pereca? O novoj knjizi Vande Mikšić

Abstract

Georges Perec (1936. – 1982.) zasigurno je jedan od najznačajnijih francuskih romanopisaca druge polovice 20. stoljeća. Godine 1967. postao je član Oulipo-a (OUvroir de LIttérature POtentielle, hrv. Radionica potencijalne književnosti), književne skupine koja je osnovana 1960. godine, u razdoblju koje je u povijesti francuskoga romana obilježeno intenzivnim traganjima za novim književnim formama i načinima izraza. Osnivači skupine, koja je i danas aktivna, bili su Raymond Queneau i François Le Lionnais, a neki od njezinih članova Italo Calvino, Noël Arnaud, Jacques Bens, Ross Chambers, Hervé Le Tellier, Jacques Roubaud, François Le Lionnais, Michele Metail itd. Oulipovci se zanimaju posebice za formalne aspekte književnih tekstova te stvaraju poštujući samonametnuta rigorozna pravila. Susret s Oulipom presudno je utjecao na djelovanje Georgesa Pereca, koji se danas drži jednim od najvećih inovatora na području književnosti. U svom prvom romanu Stvari (1965.) opisuje svakodnevicu mladog pariškog para čija se osobnost mijenja pod pritiskom materijalnih dobara i konzumerističkog društva. Postupci bliski skupini Oulipo očitiji su u njegovim idućim romanima, posebice u lipogramskom romanu Ispario (La Disparition, 1969.), koji je u potpunosti napisan bez samoglasnika „e”, te u Les Revenents (1972.), u kojem koristi isključivo samoglasnik „e”. Roman W ili sjećanje iz djetinjstva (W ou le souvenir d'enfance, 1975.) svojevrsna je autorova autobiografija u kojoj, u naizmjeničnim poglavljima, pripovijeda dvije priče koje se naposljetku spajaju. Sklonost ludizmu očituje se i u romanu Sjećam se (Je me souviens, 1978.), koji se sastoji od 480 rečenica koje sve počinju riječima „Je me souviens” (hrv. „Sjećam se”). Život način uporabe (La vie mode d'emploi) književna kritika drži Perecovim najznačajnijim romanom. Ovaj opsežan roman labirintske strukture sastoji se od šest dijelova s epilogom te devedeset i devet poglavlja, izvrstan je primjer Perecove formalne virtuoznosti i, kao takav, predstavlja veliki izazov prevoditeljima na druge jezike.