Diacovensia (Jan 2013)

Formacija župnih kateheta u Školi za župne suradnike u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Analiza i kritički osvrt

  • Stanislav Šota

Journal volume & issue
Vol. 21, no. 3
pp. 431 – 455

Abstract

Read online

Škola za župne suradnike u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji pokrenuta je 2004. godine. Školovanje u njoj traje dvije godine. Cilj je Škole pružiti početnu i temeljnu teološko-pastoralno-katehetsku i duhovnu formaciju vjernicima laicima, volonterskim župnim suradnicima koje na formaciju potiče i šalje župna zajednica. Od ukupno 207 polaznika, koji su završili Školu, 60% uključeno je aktivno u pastoralno katehetsko djelovanje u župi. Neangažiranih 40% ukazuje na potrebu sustavnije i kvalitetnije permanentne pedagoško-katehetske i eklezijalno-duhovne brige prije i nakon završetka Škole. Dio polaznika nije angažiran u onim područjima za koja se pripremao tijekom školovanja. Motivi pohađanja Škole intrinzični su. Od 84 ispitanika njih 67 u potpunosti, a 13 djelomično, dakle 80 ispitanika Školu je upisalo kako bi produbilo i više upoznalo vjeru. Shvaćanje i doživljavanje Škole kao jednog od oblika kateheze odraslih ukazuje kako je Crkva đakovačko-osječka prepoznala želju mnogih odraslih vjernika za produbljivanjem vlastite vjere. Sa župnikom – prvim katehetom u župnoj zajednici - izvrsno surađuje 52,4% ispitanika. S vjeroučiteljima izvrsno surađuje 18,5%. Kvalitetu Škole ispitanici su ocijenili vrlo visokom ocjenom M=4,83, a predavače u Školi ocjenom M=4,76. Zadovoljstvo Školom pokazuje kako Škola stvara kod polaznika prepoznatljivu kršćanku fizionomiju. Ona nije samo usvajanje vjerskih sadržaja, nego stvara novi mentalitet i trajni stil življenja vjere, sposobnost življenja života u vjeri, stvara teološko-egzistencijalnu jasnoću i volju za prenošenjem iskustva vjere. U 70,4% ispitanika nedovoljna pripremljenost u katehiziranju stvara veliku poteškoću, nedostatak osobnoga vremena uzrok je nekvalitetne priprave u 60,8 % ispitanika. Nedovoljan broj župnih suradnika u župnim zajednicama poteškoćom smatra 58,9%. Poteškoću nerazumijevanja okoline i obitelji osjeća 43% ispitanika. Prema istraživanju identitet župnoga katehete čini: duhovna i vjernička vjerodostojnost (moralna dimenzija), suradnja, komunikacija i javno svjedočenje u društvu (svjedočka dimenzija), teološko-katehetska formacija i kompetentnosti (teološko-pedagoška dimenzija), redovita i sustavna angažiranost u župi (eklezijalno-pastoralno-katehetska dimenzija). Škola za župne suradnike kvalitetan je i moderan evangelizacijski pastoralno-katehetski model. Istraživanje ukazuje na nužnu prementalizaciju svećenika, vjeroučitelja župnih kateheta, posebice kada se radi o suradnji i o timskom radu.

Keywords