Participacija učenika putem primjene i procjene uspješnosti MAPS tehnike osobno usmjerenog planiranja – studija slučaja

Abstract

Polazeći od koncepta inkluzivnog obrazovanja u kojem je aktivna participacija učenika s teškoćama u razvoju i individualizirana podrška od velikog značenja za odgojno obrazovni uspjeh i osobno zadovoljstvo učenika, primijenili smo i pokušali procijeniti uspješnost MAPS tehnike osobno usmjerenog planiranja za učenika 5. razreda osnovne škole. Istraživanje je provedeno kao studija slučaja za jednog učenika s teškoćama u razvoju, sudjelovalo je 14 sudionika, 10 odraslih osoba i četiri učenika 5. razreda, od kojih je jedan učenik s teškoćama. Podaci su prikupljeni intervjuima sa svim sudionicima te opservacijom učenika za kojega je MAPS tehnika primijenjena. Objedinjavanjem i kvalitativnom obradom podataka dobili smo jasniji uvid u subjektivna iskustva i emocije sudionika koja su razvrstana u pet tematskih područja. Uočen je pozitivan učinak primjene osobno usmjerenog planiranja na dobrobit i kvalitetu života učenika s teškoćama u razvoju (veća prihvaćenost učenika u razrednom okruženju, razvoj učenikovih socijalnih i komunikacijskih vještina, učvršćivanje prijateljstva, druženje u slobodno vrijeme), što može pridonijeti lakšoj prilagodbi učenika na zahtjeve koje postavljaju viši razredi osnovne škole. Provedeno istraživanje ukazuje na važnost primjene MAPS tehnike kao načina individualizirane potpore te istovremeno ističe važnost participacije učenika s teškoćama u razvoju i njegovih vršnjaka u procesu planiranja i provođenju inkluzivne prakse u odgojno-obrazovnom sustavu.

Keywords

• inkluzivno obrazovanje
• MAPS tehnika
• osobno usmjereno planiranje
• participacija