Diacovensia (Jan 2017)

Kontroverzijski spisi sjevernohrvatskih franjevaca Antuna Bačića, Stjepana Vilova i Emerika Pavića u 18. stoljeću

  • Goranka Šutalo

DOI
https://doi.org/10.31823/d.25.1.5
Journal volume & issue
Vol. 25, no. 1
pp. 101 – 122

Abstract

Read online

Uz primjenu imagološke analitičke metode, a na temelju kontroverzijskih katekizama sjevernohrvatskih franjevaca (Bačić, Vilov, Pavić) iz 18. stoljeća, rad se bavi fenomenom konstituiranja konfesionalnoga (katoličkoga) identiteta i (pravoslavnoga) alteriteta kao središnjega dijela problematike. Konfesionalna se drugost stoga nastoji jasnije definirati analizom suodnosa autopredodžbi i heteropredodžbi na relaciji katolici – pravoslavci u 18. stoljeću, ponajprije na području Slavonije. Spomenuti su franjevci, kao pripadnici budimskoga kulturnoga kruga, pisali djela teološke kontroverzije na narodnome jeziku koja je u 18. stoljeću bila izraz osobitoga teološkoga interesa među (slavonskim) vjerskim polemičarima. Sva su trojica franjevaca tijekom svoga pastoralnoga rada zasigurno bila u kontaktu s pravoslavnim kršćanima, no glavni recipijenti franjevačkih kontroverzističkih tekstova nisu pravoslavni kršćani, nego katolici kojima su takva djela namijenjena kao praktična pomagala u vjerničkome dijalogu s pravoslavnim kršćanima. Nije stoga slučajno što franjevci u svoje katekizme umeću kontroverzističke dijelove (iako im to nije glavna svrha). Ni Bačić, ni Vilov, a ni Pavić ne pišu prave vjerske polemike, poput onih isusovačkih na latinskom (Pejačević, Werntle, Šimunić), pa i hrvatskom jeziku (Kanižlić), ali su njihovi katekizmi uvelike obilježeni i određeni kontroverzijskom tematikom/problematikom. Posebna im je vrijednost i u tome što su pisani narodnim jezikom koji je, ipak, rijetkost za polemički žanr u 18. stoljeću, obilježen visokim stilom (latinskim jezikom), složenom teološkom i crkvenopovijesnom tematikom i upućenošću obrazovanim recipijentima. Katekizmi spomenutih franjevaca otkrivaju nasljedovanje tendencija i preokupacija posttridentskoga razdoblja katoličke obnove te su osebujan i važan pokazatelj smjera vjerskopolemičke literature u širem kontekstu književne kulture u osamnaestostoljetnoj Slavoniji.

Keywords