SUVLASNIŠTVO NA BRODU I OVRHA NA UDJELIMA BRODA

Abstract

Za razliku od samovlasništva koje predstavlja vlasništvo jedne fizičke ili pravne osobe na određenoj stvari (brodu), pravo suvlasništva predstavlja glavni oblik vlasništva u pravnim odnosima s više nositelja (subjekata prava). Općenito, na stvari može postojati i zajedničko vlasništvo, sličan pravni institut suvlasništvu, ali samo kada je to nekim zakonom izrijekom određeno. Sukladno odredbama Pomorskog zakonika postupak ovrhe radi namirenja novčane tražbine na prijedlog ovrhovoditelja, osim na brodu, može se odrediti i provesti na udjelu ili udjelima broda u vlasništvu suvlasnika - ovršenika. U tom slučaju mora postojati nedvosmislenost u shvaćanju pojma zajedničkog vlasništva i suvlasništva. U pravnom prometu udjel broda je samostalna stvar, kao i nepodijeljeni brod, pa vlasnik može s njime slobodno raspolagati, ako se takvom raspoložbom ne dira u prava ostalih suvlasnika broda. Iz tih se razloga odredbe koje reguliraju prisilnu prodaju nepodijeljenog broda primjenjuju i na prisilnu prodaju udjela broda, ali uz određena odstupanja. Stoga suvlasništvo na brodu, kao vrsta prava vlasništva, sadrži neke specifičnosti koje bi u slučaju prisilne prodaje udjela broda u vlasništvu ovršenika mogle imati neposredan utjecaj na pravni status ostalih suvlasnika broda koji nisu stranke u postupku. Isto tako, tijekom postupka prisilne prodaje udjela broda, kao i cijelog broda, dolazi do izražaja težak položaj vjerovnika ponajprije zbog nepotpunih odredbi Pomorskog zakonika. Odredbe nekih pravnih sustava koje se odnose na prisilnu prodaju broda ili udjela broda sadrže određene specifičnosti koje vrijedi analizirati kao putokaz zakonodavcu u budućim nadopunama Pomorskog zakonika.