Geopolitika straha u Hrvatskoj: promjene graničnih režima i turizam u sjeni pandemije COVID-19

Abstract

Turizam u doba pandemija postaje gotovo nemoguća djelatnost. S jedne strane, pojedinci ne putuju zbog straha, dok s druge strane države koriste mehanizme obrane poput zatvaranja granica i onemogućavanja kretanja. Takvi mehanizmi imaju geografska obilježja i geopolitički utemeljene posljedice pa geografski faktor postaje važan, a geopolitička analiza neizbježna. Zatvaranje granica u pandemiji imalo je dvostruk negativan efekt. Prvi se negativan efekt odnosi na potencijalno kršenje ljudskih prava u vidu ograničavanja prava na kretanje. U razmatranom slučaju, širenje virusa nije zaustavljeno – zaustavljeno je kretanje građana. Drugi negativan efekt odnosi se na potencijalne gubitke u gospodarstvu. U ovom slučaju zatvaranje granica utjecalo je na gospodarstvo na dva načina: prekidanjem transporta i opskrbe te zaustavljanjem turističke djelatnosti. U fokusu ovog istraživanja su mehanizmi obilježavanja prostora sigurnim odnosno nesigurnim i s time povezana geopolitika straha, koji su, uz mehanizme zatvaranja granica, ostavili trag na turizam u Hrvatskoj za vrijeme pandemije COVID-19. Analiza mjera vezanih uz zatvaranje granica te usporedna analiza podataka i noćenja u 2020. i 2021. godini ukazuju na uzorke kretanja za vrijeme pandemije, ali i potencijalne posljedice po turizam uz važnost geografskog faktora. Rad kroz promišljanja o propusnosti granica na primjeru Hrvatske i Slovenije ukazuje na tri isprepletene strategije definiranja pandemijskog prostora – zatvaranje države u obrnutu karantenu, širenje sigurnog prostora i definiranje nesigurnog prostora na koji se primjenjuje klasična karantena.

Keywords

• geopolitika straha
• označavanje prostora
• turizam
• pandemija
• Republika Hrvatska