Osnovna analiza urbanističko-arhitektonskog razvoja Vukovara; Kompendij dosadašnjih istraživanja

Abstract

U sklopu prikaza urbanog razvoja Vukovara uvodno su definirani temeljni utjecajni činitelji nastanka i razvoja naselja na tlu današnjega grada (položaj, prirodni habitus, antropogene odrednice). Daljnom morfološkom analizom izdvojene su tri strukturno diferentne gradske cjeline što su nastale u različitim povijesnim okolnostima (Stari i Novi Vukovar, Borovo naselje). Prema preliminarno postavljenoj periodizaciji, prostorni razvoj grada može se pratiti kroz deset osnovnih razdoblja. Iz bogatoga naseobinskog supstrata kao potencijalno najzanimljiviji sloj za buduća se istraživanja predlaže skupina prapovijesnIh staništa kojih je na relativno malom području grada indicirano tridesetak. Istražujući probleme naseobinskog kontinuiteta, utvrđeno je da je još od ranog neolitika, tijekom 7000 godina življenja na tlu Vukovara, prekid u stacionarnom naseljavanju bio moguć samo za rimske vladavine i u doba seobe naroda (1-8.st.). Kronološke granice promatranih perioda vežu se uz markantne povijesno političke promjene (npr. doba osmanske vladavine, 1526-1687), a u mikroperiodizaciji su relevantne i lokalne pojave stilova te godine većih regulatornih zahvata (klasicistička obnova grada kao posljedica velike kuge 1796. i požara 1822). Zbog radikalnih pregradnji koje su uslijedile nakon teškog razaranja grada u vrijeme turskog rasapa (1687), najstarija skupina spomenika što ju je na terenu danas moguće identificirati pripada baroknome građevnom korpusu (najstariji očuvani objekt u Vukovaru potječe iz 1722). Stoga je sve do ovog rata u slici grada bio dominantno prisutan upravo duh baroknoga graditeljstva. I po brojnosti i po kvaliteti očuvane arhitekture to je najvredniji stliski sloj povijesnog Vukovara. U novim dijelovima grada kao vrlo kvalitetna realizacija ističe se kompleks satelitskoga industrijskog naselja Bata-ville u Borovu.