Latinski jezik u ugovorima srednjovjekovnoga Dubrovnika s osvrtom na povezanost s Bosnom

Abstract

Rad se temelji na spisima iz Državnog arhiva u Dubrovniku (DADU) nastalim između XIII. i sredine XV. stoljeća, odnosno do pada Bosne pod osmansku vlast. Njihov se srednjovjekovni latinitet temelji na klasičnome, a znatno se podudara s latinitetom kakav rabe ostali narodi onovremene Europe. Kako je riječ o raznim spisima, odnosno ugovorima, u njima se zapaža znatan romanski utjecaj, uz elemente živoga govora. U radu se opisuju neke karakteristike latinskoga jezika ugovora sklopljenih u dubrovačkoj kancelariji, osvrće se i na ostale elemente ugovora (mjere, zanati, službe i titule, sastav dubrovačke vlade i sl.). Brojni ugovori nastali od XIII. do sredine XV. st. koji se čuvaju u DADU sadržavaju zadužnice registrirane u notarijatu, ugovore o gradnji objekata (kuća, cisterni i sl.), prijevozu robe, kupnji i prodaji, punomoći, oporukama, agrarnim ugovorima, tužbama, iskazima svjedoka i drugim poslovima.

Keywords

• odlike jezika pisanih ugovora, zanati, službe i titule, trgovinska razmjena, vrste ugovora