Diacovensia (Jan 2011)
Liturgija i mediji: odredbe i smjernice
Abstract
Polazeći od dokumenta Hrvatske biskupske konferencija "Prijenos liturgijskih slavlja" autor predstavlja dokumente i smjernice Crkve koji se odnose na radijski i televizijski prijenos liturgijskih slavlja. U teološkim postavkama ističe se da je liturgijsko slavlje zapravo ostvarivanje Kristova spasiteljskog čina u određenoj zajednici koja slavi određeno bogoslužje. Zbog toga izravno sudjelovanje u bogoslužju bitno nadilazi televizijsko i radijsko praćenje slavlja. Zajednica slavi Kristova otajstva, a televizijski gledatelj i radijski slušatelji prate tek način na koji ta zajednica slavi otajstva. Iako oni koji medijski prate bogoslužje u tomu istom bogoslužju djelatno ne sudjeluju, Crkva ipak smatra korisnima radijske i televizijske prijenose bogoslužja. Pri tomu ona inzistira na mistagoški vođenom bogoslužju i redateljstvu. To znači da bogoslužje kao takvo priopćuje i ostvaruje spasenjski događaj, a prijenos liturgijskoga slavlja trebao bi što je moguće više pomoći gledateljima i slušateljima da se i njima otvori transcendentalna stvarnost bogoslužja. Zbog toga redatelj i svih ostali sudionici prijenosa bogoslužja trebaju poznavati smisao i značenje pojedinih liturgijskih čina, kao što se to, primjerice, pretpostavlja pri prijenosu nekih drugih događanja (npr. športskih takmičenja). Pri tomu se očekuje dobra i dobrohotna suradnja Crkve i medija, to jest teologa i redatelja.
