O teoriji i praksi skupno osmišljenog kazališta

Abstract

Krajem 2017. godine u biblioteci Mansioni, u izdanju hrvatskog centra ITI objavljena je knjiga teatrologinje Višnje Kačić Rogošić pod naslovom Skupno osmišljeno kazalište. Opće značajke i hrvatski primjeri. Navedena monografija prerađena je doktorska disertacija, obranjena 2013. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pojam skupno osmišljenog kazališta, prema autorici monografije (8), odnosi se na kazališne predstave koje ne nastaju uprizorenjem nekog postojećeg predloška (dramskog teksta, libreta, scenarija, koreografskog zapisa) već se njihov ukupni izvedbeni materijal u potpunosti proizvodi, pronalazi djelomično proizveden, razvija, organizira i povezuje zajednički, tijekom radioničke faze otkrivanja novoga, a ponekad i tijekom same izvedbe. Navedena izvedbena vrsta je, prije svega, određena odbacivanjem neupitnog autoriteta dramskog pisca, redatelja i unaprijed napisanog teksta. U svojim početcima pozicionirala se na alternativnoj i društveno-angažiranoj sceni. Odstupa od stvaralačke hijerarhije, razvija kreativni egalitarizam i skupni kreativni identitet, uvodi novi način odnošenja kako prema publici tako i prema izvedbenim prostorima te istražuje različite načine tjelesne i neverbalne ekspresije. Ta se izvedbena vrsta pojavila šezdesetih godina 20. stoljeća, nadahnuta idealima kontrakulture, u Sjevernoj Americi, gdje je fenomen i prvi put imenovan, a potom i u Europi. U Hrvatskoj se izvedbena vrsta razvila tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući, poglavito, IFSK-u, Danima mladog kazališta i djelovanju SEK-a. Najpoznatije kazališne skupine, u svjetskim okvirima, čiji se rad temeljio na principima skupnog osmišljavanja su Living Theatre, Open Theatre, San Francisco Mime Troupe, The Wooster Group, The Performance Group, Le Théâtre du Soleil, Gob Squad, Forced Entertainment, Goat Island itd.