Prilog proučavanju imenske tvorbe: o tvorbenim načinima kojima od višerječnih toponima jedino izostavljanjem koje njihove sastavnice nastaju novi toponimi

Abstract

U hrvatskoj (a često i stranoj) onomastici analizi tvorbenih načina posvećuje se mnogo manje pozornosti nego analizi etiologije, motivacije i etimologije. Posljedica su malobrojnosti radova u kojima se proučava imenska tvorba nerazvijenost terminologije s jedne strane te terminološka neujednačenost s druge strane. Pozornost se u ovome radu usmjerava na nastanak toponima od višerječnih toponima jedino izostavljanjem koje njihove sastavnice. Imajući na umu strukturu i morfološke značajke tako nastalih onima, razlikujemo više tvorbenih načina temeljenih na tome tipu izostavljanja. Cilj je ustanoviti kojim bi terminima bilo najprikladnije nazvati tȇ tvorbene načine te rezultate tih tvorbenih načina (neovisno o tome jesu li jednorječni ili višerječni). U prvome dijelu rada proučavaju se pristupi u dosad objavljenoj literaturi. Utvrđuje se da se u dijelu radova uopće ne razlikuje imenska tvorba od neimenske, dok među onima koji taj uvjet zadovoljavaju postoji terminološka neujednačenost prouzročena različitim pristupima. Jedan se od valjanih pristupa temelji na samome tvorbenom načinu (elipsi) bez obzira na (jednorječnu ili višerječnu) strukturu rezultata, a drugi na rezultatu (njime se proučavaju samo jednorječni toponimi). Iza osvrta na termine i usporedbe definicija i ograničenja, izložena u središnjemu dijelu rada, predlažu se termini za koje smatramo da precizno opisuju tvorbene načine o kojima govorimo i rezultate tih tvorbenih načina. Premda je u ovome radu pristup ponajprije toponomastički, navedene termine (dakako uz nužnu prilagodbu – promjenu termina koji se odnosi na onimski tip) smatramo primjenjivima općenito u onomastici, što nastojimo ilustrirati primjerima iz različitih onimijskih slojeva.

Keywords

• onomastička terminologija
• termin
• toponimija
• imenska tvorba
• elipsa