Janko Polić Kamov – ususret avangardi

Abstract

U radu se analizira status Janka Polića Kamova u hrvatskoj književnosti. O Kamovu se najčešće govori kao o predstavniku hrvatskog književnog futurizma. Međutim, ograničiti Kamovljev opus na futurizam bilo bi nepravedno i netočno. Književnik kojeg su odbacili ili prešućivali i suvremenici i desetljeća koja su uslijedila nakon njegove prerane smrti najavljuje avangardu u cjelini. Iako je njegov značaj danas u hrvatskoj književnosti priznat od strane domaće i međunarodne struke, u Hrvatskoj je i dalje prilično nepoznat široj javnosti ili je poznat isključivo kao futurist ili pjesnik-psovač. U radu se uspoređuju značajke futurizma i futurističkih djela sa značajkama Kamovljeva djela. Na temelju prikazanih primjera i dosad objavljene literature zaključujemo da je Kamov avangardist u čijim se djelima isprepliću elementi futurizma, nadrealizma i ekspresionizma. Zalagao se za umjetničku slobodu i borio protiv društvenih i književnih konvencija. Međutim, Kamovljeva avangarda nije depersonalizirana i društveno angažirana, nego proistječe iz težnje za ekspresijom svojega unutarnjeg svijeta bez spona modernističkoga kulta ljepote. Zbog nekonformističkog stava u hrvatskoj je književnosti postao poznat kao antipjesnik, a tako ga se naziva i danas, više od stotinu godina poslije njegove smrti.

Keywords

• Janko Polić Kamov
• avangarda
• futurizam