Politički subjekti u odnosu prema reformnom pokretu i starokatolicizmu – političko djelovanje radi slabljenja Katoličke Crkve u Kraljevini SHS-u do 1929. godine (II.)

Abstract

Zbog veza reformnoga pokreta sa zemaljskom vladom u Hrvatskoj i centralnom vladom u Beogradu, gdje su na vodećim mjestima bili Pribićevićevi samostalni demokrati, kao i zbog otvorene naklonosti Pribićevića i njegovih stranačkih kolega, liberalni je tisak počeo promatrati reformni pokret kao svojevrstan eksponent protuhrvatske politike. Za Radićev odnos prema reformnom pokretu i starokatolicizmu može se ukratko reći kako je on bio oportunistički i politički motiviran radi slabljenja utjecaja Katoličke Crkve na selo i seljaštvo, osobito Hrvatske pučke stranke, kao temeljnu glasačku bazu njegove stranke. Iako je dio članova Hrvatske (pučke/republikanske) seljačke stranke djelovao radi propagiranja starokatolicizma iz interesnih razloga, Radić nikada javno nije podržao Hrvatsku starokatoličku Crkvu i njezino djelovanje, bez obzira na svoje antiklerikalne i antikatoličke stavove.

Keywords

• reformni pokret
• Hrvatska starokatolička Crkva
• politički katolicizam
• Pribićević
• Stjepan Radić
• srpski radikali